O čemu piše jedna kućanica?
Za ručkom sam danas razgovarala s dijetetom (onim ženskim, starijim), i spomene ona meni kako je s prijateljicama napravila blog. Valjda je to ono što ljudi nazivaju krizom srednjih godina (a meni su 42), i morala sam ostati mlada, barem po blogerskom pitanju. Odmah sam okupirala kompjuter, sjetila se Kućanica čiju zadnju epizodu nisam pogledala, i nastao je ovaj prekrasan, fresh blog.
Kćer mi je, moram priznat, malo pomogla, pronašla mi je dizajn i objasnila stvari u blogerskom svijetu, dok sam ja samo sjedila izvaljena na stolcu, te s blaženim izrazom lica proučavala slike na novom lcd ekranu...
Drugo dijete (ono muško, mlađe) počelo je vrištati kako i on želi svoj blog. Prvo dijete je odmah započelo svađu, a Drugo ju dijete odmah prihvatilo.
Lana, mislila sam da si starija od njega, odi učiti.
Hvala.
Ostah sama s tipkovnicom, i počeh pisati.
Ne znam kamo će me sve ovo odvesti, i hoću li biti dovoljno disciplinirana za redovito pisanje.
Vidjet ćemo. Vidjet ćemo.
Djeca su gladna. Opet. Zašto si jednostavno nisam mogla nabaviti dvije biljke. Njih zaliješ jednom u mjesec dana, i zadovoljne su.
A tu su i Macy i hrčak. Moja mjesečna plaća i alimentacija izgore za tren. A baš sam pomislila kako trebam nove hlače za posebne prilike.
Prvo i Drugo dijete me gledaju gladnim pogledima svaki s jedne strane, a tko će odoliti tim okicama?
Odlazim do svoje prijateljice mikrovalne, žalosno primjećujući da postajem ono što nikad zaista nisam željela biti.
Prava kućanica.
15.05.2007. | 17:59 | 3 K | P | # | ^
